U partnerstvu sa Trgovinskom komorom Luksemburga, UNDP u Bosni i Hercegovini je razvio Digitalni puls – alat za samoprocjenu digitalne spremnosti poslovnih subjekata. Ovaj alat sveobuhvatno analizira sposobnost kompanija za digitalizaciju u šest poslovnih područja: digitalna komunikacija i e-trgovina, upravljanje digitalnim kupcima i partnerima, kapaciteti zaposlenih za digitalne inovacije, informatička sigurnost, digitalno upravljanje kompanijom i korištenje tehnologija industrije 4.0 u proizvodnji/pružanju usluga. Do sada je 678 kompanija uradilo procjenu svoje digitalne zrelosti, učilo o do sada nepoznatim digitalnim konceptima i dobilo automatski formulisane osnovne preporuke na osnovu svojih odgovora. Sljedeći podaci ukazuju na glavne nedostatke i potrebe u oblasti digitalnih vještina u bosanskohercegovačkim preduzećima.

U oblasti digitalne komunikacije i e-trgovine, od 415 kompanija koje su uradile samoprocjenu kroz ovaj modul, oko 28% je reklo da nemaju nikakvo web prisustvo. Od onih koji imaju, samo 27% koristi web stranicu za online trgovinu (e-trgovinu). Gotovo 40% kompanija koristi društvene medije (pretežno Facebook i Instagram), ali samo 9% koristi LinkedIn, tako da je potencijal da budu otkriveni kao B2B pružalac usluga relativno nizak. Napredna marketinška praksa je na niskom nivou (npr. video prezentovanje proizvoda i usluga koristi 21% kompanija, video izjave kupaca 12%). Samo 9% anketiranih kompanija komunicira sa kupcima koristeći elektronski bilten (newsletter). Kompanije se pretežno oslanjaju na alate društvenih mreža za mjerenje efikasnosti svoje online komunikacije; 14% ne radi nikakav monitoring, a samo 1% koristi usluge digitalnih agencija. Online reputaciju svog brenda prati 33% kompanija, prvenstveno ručnim pretraživanjem interneta (62%). Korištenje mobilnih uređaja za predstavljanje proizvoda i usluga kupcima je na nivou od 27%. Glavni prioriteti koje navode kompanije u ovoj oblasti su: vještine pisanja tekstova i podizanja svijesti o brendu, izgradnja kapaciteta za proaktivno predstavljanje svojih proizvoda i usluga na tržištu, te razvoj online kanala prodaje.

U oblasti digitalnog upravljanja klijentima i partnerima, od 337 kompanija koje su uradile samoprocjenu digitalne zrelosti kroz ovaj modul, oko 13% koristi softver za upravljanje odnosima s klijentima (Customer Relationship Management - CRM). Od onih koji su izjavili da ne znaju kako da digitaliziraju ove poslovnu funkciju, 66% nije upoznato sa CRM-om ili ga smatra preskupim za ulaganje. 63% kompanija koristi neki softver za upravljanje finansijama, od kojih se otprilike polovina oslanja na MS Excel ili slične alate. Oko 73% kompanija ne koristi alate za planiranje resursa preduzeća (Enterprise Resource Planning - ERP) za upravljanje svojim zalihama, nabavkom, prodajom i proizvodnjom… a 77% od njih uopšte nije upoznato sa ERP-om ili smatra da je isti preskup za ulaganje. Oko 86% kompanija koristi e-Banking u plaćanju faktura dobavljačima, dok kompanije navode da je proces naručivanja djelimično ili potpuno digitalizovan na strani njihovih dobavljača u 63% slučajeva. Glavni prioriteti koje navode kompanije odnose se na: izgradnju kapaciteta i implementaciju različitih standardizovanih poslovnih softverskih alata (CRM, ERP, DMS, finansijski…).

U oblasti procjene kapaciteta zaposlenih za digitalne inovacije u kompaniji, od 291 kompanije koja je uradila samoprocjenu kroz ovaj modul, oko 42% kompanija koristi softver za upravljanje ljudskim resursima (Human Resources Management - HRM), od čega 32% prati vještine, kompetencije i obuku zaposlenih. 37% anketiranih kompanija smatra da njihovi zaposlenici nemaju digitalne vještine i svijest o potencijalu digitalizacije. Samo 20% kompanija je izjavilo da imaju osobu odgovornu za digitalizaciju kompanije. Glavni prioriteti koje kompanije navode su: dobijanje digitalnog savjetovanja, izgradnja digitalnih vještina za korištenje općih i specijaliziranih digitalnih alata, upravljanje inovacijskim procesom, automatizacija proizvodnje i podrška HR procesima, sa najistaknutijim modulima praćenja vremena i upravljanja performansama.

Digitalna zrelost je najmanja u cyber sigurnosti, gdje od 296 kompanija koje su uradile samoprocjenu po ovom modulu, blizu 90% nema sistemski pristup cyber sigurnosti. 70% kompanija nema implementiran backup sistem (ne pravi rezervne kopije podataka), a sigurnost podataka i informacija se oslanja na osnovni antivirusni i firewall softver iz operativnog sistema uređaja. Kako 65% ispitanika sumnja u cyber sposobnosti svojih zaposlenika, svijest o sigurnosti i cyber prijetnjama i obuka dolaze kao najizraženija potreba, a zatim slijedi podrška u implementaciji isplativih rješenja za kibernetičku sigurnost i pristup ažuriranim informacijama o trenutnim cyber prijetnjama kako bi mogli uspješno upravljati istim.

U upravljanju kompanijama zasnovanim na podacima, od 300 kompanija koje su do sada uradile samoprocjenu, 38% koristi Excel za ručni unos i analizu poslovnih podataka, 40% se oslanja na izvještaje iz svoje poslovne aplikacije, a preostalih 22% nema mogućnosti za digitalnu obradu podataka. Digitalna obrada podataka prvenstveno se odnosi na finansije, prodaju, narudžbenice, zalihe, transport, proizvode, projekte i ljude. Oko 20% kompanija koje se ne bave obradom poslovnih podataka, ili nisu upoznate sa njima ili ih smatraju preskupim za ulaganje. Glavni prioriteti koje navode kompanije su dobijanje integrisanog rješenja za upravljanje poslovnim podacima, razvoj poslovne inteligencije za postojeće poslovne sisteme, automatizaciju i dostupnost podataka i izvještaja svim relevantnim zaposlenicima.

Upotreba tehnologija Industrije 4.0 u proizvodnji i pružanju usluga je relativno niska. Od 291 kompanije koje su do sada izvršile procjenu, korištenje IoT uređaja prijavilo je 16% kompanija, automatiziranu proizvodnju 14%, korištenje RFID-a, GPS-a ili geofittinga oko 7%, 3D štampanje 5%, proizvodnju uz podršku robota 3% te korištenje virtuelne ili proširene stvarnosti oko 1% kompanija. Kako je oko 45% ispitanika izjavilo da ne mogu zamisliti upotrebu ovih tehnologija u svom poslovanju, podizanje svijesti i obuka dolaze kao najizraženija potreba, zajedno sa digitalnim savjetovanjem i financiranjem za njihovo uvođenje. Uočeni potencijali poslovnih procesa za implementaciju I4.0 tehnologija su: kontrola kvaliteta procesa (izjavilo je 45% ispitanika), povećanje proizvodnih kapaciteta (43%) i kvaliteta proizvoda (42%), generisanje podataka za optimizaciju poslovanja (42%), praćenje materijala i proizvoda (38%), tehnička obuka zaposlenih (32%) i optimizacija vremena za izlazak na tržište (24%).

Kompanije koje to do sada nisu učinile, pozivamo da urade samoprocjenu svoje digitalne spremnosti.